Staro Visoko: Visoko kakvo je nekada bilo

Pravilnik sajamskog rada

Bosanski sajam !906 (Rudolf Bruner-Dvorak)

Mnogo stvari je potrebno da bi funkcionisao jedan grad koje nekada izgledaju komplikovane i teško dostižne i sveobuhvatne. Rijetko kada sam imao priliku imati ovako jednostavan pravilnik koji je obuhvatio kompletnu materiju.

Arhaični jezik kojim je pisan pokazuje koliko su uticaji sa strane bili prisutni, tako da mnoge riječi danas imaju svoje novo rođenje, a da niko nije sjeo i rekao, ovo je iz bosanskohercegovačkog jezika.

Vjerovatno imamo u Visokom sličan pravilnik, ali sumnjam da se primjenjuje u dosta tačaka. A, davno je neko napisao i poslao prijedlog pravilnika ZEMALJSKOJ VLADI SARAJEVO kao jedinoj instanci u državi. Rezervu niko tada nije imao. Pijačni danu, ponedeljku, neka ti je srećan 101 rođendan.

PRAVILNIK

Sajamskog rada za obdržavanje sajma/ pazara/ povlašćene općine u Visokom sastavljen u smislu naredbe Visoke zemaljske vlade u Sarajevu od 4. januara 1899. broj 189.162/I.

1.) U općini Visoko obdržavaju se godišnji sajmovi/ vašari/ panagjuri (panađuri) u mjestu Visoko i to jedan puta godišnje 29. i 30. Septembra i 1. Oktobra zatim nedeljni pazar svakog ponedeljka.

2.) Godišnji i nedeljni sajmovi i vašari /pazari/ imadu se obdržavati samo na za to opredijeljenom mjestu i to: nedeljni pazar za sirovinu i ostale predmete na mjesto u čitavoj čaršiji za svaki predmet jest osobito mjesto odredjeno glasom zaključka općinskog vijeća od 28. augusta 1896. broj 48. dočim se sajam za stoku i ostale životinje na općinskom zemljištu "Musalli" obdržava. Godišnji sajam opredjeljuje se tako na istom općinskom zemljištu "Musalla", gdje je razdijeljeno na poseb za goveda, konje, sitnu stoku i svinje. Gore navedena marva i naznačeni ostali predmeti nesmijuse na drugim mjestima prodavati, ili pazarivati, dočim se peradi, jaja, maslo, gorivno drvo na tovarnim konjima i ine sitnarije i po sokacima prodavati smiju.

3.) Prodavanje ili kupovanje počima kako nedeljnim tako i godišnjim sajmovima ljeti u 5 sati izjutra a zimi u 7 sati, alafranka (lokalno vrijeme) a zaključuje se ljeti u 8 a zimi u 4 sata uvečer.

4.) Kupovanje pretrgama od peradi, jaja, masla, sira, kupusa, krumpira, graha luka i.t.d. jest prije 12 sati zabranjeno, dočim kupovanje žita i svakovrstne marve svakodobno dozvoljeno jest.

5.) Predmeti koji se smiju dovažati na nedeljne ili godišnje sajmove jesu sve što je za hranu, svakovrstni plodovi ratarsko orugje, zatim gospodarski proizvodi i svakovrstna životinja domaća. Na godišnji sajam može se dotjerati svakovrstna marva samo one koja je pokrita marvinskim putnicama. Prodavanje robe na oba vašara a to: haljine, posugje i razna roba nije isključena od godišnjeg sajma, ali strani trgovci imadu tu robu prodavati na mjestu gdje se sajam sastoji. U ovom pogledu imadu se poprimiti mjere ogušenju govegje kuge.

Slike: Rudolf Bruner-Dvorak (1864-1921)

6.) U opće zabranjeno je donositi onakvu robu na godišnje i nedeljne sajmove, koja već po postojećim propisima i zakonima od općeg prometa isključena.

7.) Stanovnici austrougarske države i pripadnici ostalih država smatraju se glede pohogjenja godišnjih i nedeljnih sajmova ravnopravnim se stanovnicima Bosne i Hercegovine Dotičnim državama iste tako pravo pripada.

8.) Mjestna općina imade odraditi mjesto gdje će se na sajmištu postaviti šatore/ čadore/ kolibe, a inaće će se na to paziti da takova mjesta budu poredana pa da se nebi postavljenim šatorima kolibama zatvorio put kolima i marvi na njihova odredjena mjesta.

9.) Strogo se po sajmovima zabranjuje nositi duhovito piće te isto nosajući prodavati. Ako ko želi vino, pivo ili ostala duhovita pića u kolibama i šatorima točiti, mora najprije potražiti dozvolu od kotarskog ureda. Tko bez dozvole duhovita pića na pazaru prodaje ili po sajmu nosi za prodaju, podpada kazni tačka 16. ovog pravilnika te mora osim toga propisanu pristojbu dvostruko platiti.

10.) Zabranjuje se strogo na neodregjenom mjestu sajmišta postavljati čadore ili kolibe, ložiti vatru, pečenje, kuhanje i.t.d. Na dalje se zabranjuje pazarivati/ kupovati ili prodavati/ izvan mjesta odregjenog za Pazar.

11.) Za nadzor reda i sigurnosti kao za odregjenje mjesta pod stavkom 2. navedene marve, žita, živeža i roba mna sajam donešeno, urediće kotarska oblast sa općinom posebno povjerenstvo, kome se dodieliti nadgledno i stražarsko osoblje.

12.) Pokvarena jestiva i riba zatim nezrelo voće, nesmije se nikako dotjerati na sajam. Takve će se stvoriti odmah oduzeti i uništiti a vlastnik kazniti. Zatim se strogo zabranjuje kuhati, variti, peći u nekalajsanom bakarnom posugju.

13.) Da se ne bi kakva nesreća dogodila, strogo se zabranjuje naglo voziti, jašiti ili naglo tjerati goveda preko sajmišta i kroz sokake, iste se tako zabranjuje držati neupregnute konje pred kolima. Svaki takav prekršaj kaznit ce se u tački 16. ustanovljenom kaznom. A u slučaju ozljede čovjeka ili koje životinje prijaviti ce se prestupnik sudu.

14.) Da se ne bi požar dogodio jesu obavezni ne samo oni, koji se bave kuhanjem i pečenjem mesa, kafe i.t.d. vatrište dobro paziti, te kad se svrši Pazar oprezno utrnuti već i članovi povjerenstva i redarstveno osoblje dobar obzir imati.

15.) Zabranjuje se strogo zanijekati pazarni dohodak zakupniku/ poduzetniku/ isto se tako zabranjuje zakupniku kao njegovom osoblju od stranaka veće pristojbe pobirati. Oba prekršitelja strogo će se kazniti po postojećim propisima.

16.) Svaki prekršitelj ovoga sajamskog reda kaznit će se od strane kotarskog ureda novčanom globom od 1 do 50 forinti ili zatvorom od 1 do 10 dana ako nije posebna kazna za isti postupak propisana.

17.) Ako bi posjetioc sajma podigao tužbu protiv zakupnika ili obratno, imade se takova redovitim putem predati nadležnom kotarskom uredu.

Broj 131.889/I

Odobrava se. Original je predat u Zavičajni muzej u Visokom. Sarajevo, 29. septembra 1899. Prepis sravnili: Avdo Čakić Za poglavara zemaljske vlade Ljiljana Tomičić Odjelni predstojnik: Potpis nećitak Potvrđen pečatom muzeje i svojeručnim Žig. potpisima Landesregierung fur Bosnia und Hercegovina

Goran Čakić *Opus "Goranov Sokak"*

Tabačka naseobina u Visokom

Nastavak o kožarstvu Visokog

Piše: Goran Čakić

Kako god se čovjek trudio da sve pretpostavi ili donese zaključak o svojoj okolini i događajima koji su učinili da Visočani vole Visoko, a za one druge nije ni važno, pronađu se dodatne informacije koje veoma zorno pokažu stanje neke tamo godine. Imamo priliku vidjeti i pročitati stanje visočkog kožarstva iz 1901.g. Riječ je o tekstu objavljenom u listu "Nada" 15.12.1901 godine. Rođendan teksta gotovo 109-ti. Potrebno je reči hvala onome ko omogućava da se materijal objavi, ali isto tako i onome ko je sačuvao novinski list da bi nas podsjetio kako je nekad bilo. To, u neki vakat, nije bio običaj. Članak je izuzetno vrijedan, prvo zbog istorijske građe, a onda zbog definisanja određenih nejasnoća koje su često bile kamen spoticanja u definisanju početaka razvoja kožarstva u Visokom. Meni je članak pomogao da shvatim kožarstvo kao vjekovnu tradiciju stanovnika Visokog, koji su se nebrojeno puta promijenili zahvaljujući boleštinama, ratovima, svim mogućim "jadima", pa i političkim uzrocima. Nešto je pisano i prije, ali prilog koji imamo pred sobom pokazuje da su osmanlije iskoristile tradicionalno kožarstvo koje se razvijalo u kućnoj radinosti u Visokom kao stratešku industrijsku granu, što je kožarstvo i bilo, i stvorili jedan oblik organizovane proizvodnje koja se mogla kontrolisati i unapređivati sa jednog mjesta.

Na jedno pitanje smo odgovorili: kožarstvo je egzistiralo i u Srednjem vijeku u Visokom, bez obzira što se spominje papin legat u trinaestom vijeku, kojem on daje zadatak da mu donese krzna kune zlatice iz Bosne, što je samo naučna pretpostavka, da se radi o Visokom. Po meni, vidimo da je zahvaljujući članku nekako stidljivo nametnut takav zaključak.

Hvala Tariku Ahiću što je omogućio da se dođe do takvog zaključka i pomogne onim koji smatraju da kožarstvo nije privilegija samo modernog vremena, određenih ekonomskih odnosa i globalnih svjetskih kretanja u narastanju industrijske revolucije.

Možda je i sreća što se u Visokom početak bavljenja preradom kože seže u daleku prošlost jer bi se u protivnom neko, kad tad, zamjerio pojedincima. Ništa drugo ne mogu reći nego slijedeće: kožarstvo u Visokom je starije od današnjeg Visokog i niko nema pravo da kaže da je počelo "onda i s onim" kako već odgovara datom trenutku.

Kožarstvo i visočka tabahana su jedno, ma ko to nastavio bavljenjem preradom kože u Visokom.

Vidjećemo da se vrhovni stručnjak, tehnolog, pravnik, edukacioni faktor, berzanski činovnik i sve ostalo što danas nismo u stanju naći u jednom čovjeku, sastajao tituli: AHIJA. Sigurno je da prezime koje imamo u Visokom, Ahić, predstavlja ime po zvanju. U istraživanju porijekla stanovnika u Visokom došao sam do podatka da su visočki Ahići porijeklom iz Konje u Anadoliji što nije nikakvo čudo. Interesantno je to da se ahija nije lako postajalo, jer je bez obzira na naglašavanje da se birao između majstora i aga , morao biti činovnik poslan iz Turske. Kako nije bilo nikakve pisane dokumentacije oko organizovanja tabačkog esnafa izuzev fermana i metalnih "jabuka" za koje sam utvrdio da su nestale u "jangiji", pretpostaviti je da su se sve aktivnosti odvijale po strogo kontrolisanim organizacionim i tehnološkim procesima koje su osmanlije preko ahija provodile. Nije na odmet napomenuti da su ahije tradicionalno bile iz jedne porodice, što onda ima drugačije konotacije.

Uzevši u obzir sve navedeno lahko bi se mogao nametnuti zaključak da su današnji naši sugrađani Ahići najstarija visočka porodica, o kojoj postoje tragovi i koja još živi u Visokom, nastala od nekog viđenijeg srednjovjekovnog kožara kojeg su Turci ustoličili u osmanlijskog činovnika ili je kao osmanlijski činovnik došao iz Anadolije u Visoko i postao visočki ahija, što po pitanju starosti porodice, nema nikakvog značenja jer potiču iz istog perioda petnaestog vijeka.

U našem slučaju porodica Ahić je porijelklom iz Anadolije i kao takva ostaje po tumačenju Miljenka Filipovića "starinac porijeklom iz Anadolije", što je bio ćest slučaj kad je govorio o muslimanskom stanovništvu Visokog u svojoj knjizi "Život i obićaji visočkoj nahiji".

Primjetno je da se u tekstu spominje naziv TABAHANA, što je neobično jer se kod nas danas koriste dva naziva, TABAHNA, stariji naziv koji koriste stariji kožari Visokog i TABHANA kao naziv ustaljen u današnjem jeziku.

Izgovarajući izraz Tabahana koji se susreće i prije 100 godina, razumljivo je vjerovati navedenom nazivu kao ispravno izgovorenom iz kog su stari visočki kožari izveli naziv TABAHNA, a iz nje mlađi kožari, TABHANA koji je ostao do danas.

Sličnost u nazivima, koji su svakako turcizmi i susreću se i u bugarskom i u bošnjanskom jeziku, ĆUSELA, bugarski KYUSELE, velike kože - goveđe, konjske i dr. Te SAHTIJAN, bugarski SAHTIJENI, kozije kože, mogu pomoči da se dokaže izvorni naziva za područje prerade kože kao TABAHANA.

Daljnje istraživanje je pomoglo nalaženju nekoliko snimaka bugarskih tabahana koje su gotovo identične sa visočkom tabahanom i radionicama. Nekoliko snimka koji zorno pokazuju veliku sličnost objekata u visočkoj preradi kože dopunjuju replike koje su urađene u Bugarskoj i gotovo su originalne sa stvarnim radionicama u Visokom pa ih i uvrštavam u priloženi novinski članak. Žalosno je što se mora priznati da je i ono malo istorije visočkog kožarstva svedeno na jednu stupu koja nije reprezentativni primjerak tabahane, a sve ostalo je u kolekciji izložbenih slika koje su deponovane u Zavičajni muzej i služe vjerovatno za druge namjene.

Prepis iz lista Nada 15-12-1901.g. br 24. strana 382-383

Autor Stanko Ljubičić

Originalni list-prilog sačuvan u privatnoj arhivi Ahić Tarik

Tabačka naseobina u Visokom

Ova originalna zanatlijska naseobina bavi se strojenjem (učinjanjem) sitne i krupne kože. Zanat joj se zove "tabačluk". Taj tabačluk leži na lijevoj obali, usred varoši a na glavnoj cesti oko utoka potoka Kraljevca u Fojnicu i na jednom, topolovom šumicom obraslom fojničkom otoku, koji sa dva rukava optiče ta voda, saljevajući se u rijeku Bosnu. Njezini radnici jesu Muslimani i zovu se "tabai", a svi skupa u tabačkom radu: "tabački esnaf" (društvo).

Tabački otok nalik je na elipsu oko 200 m dugačku i oko 60 m široku. Pod sjenom otočkijeh topola na vodi vide se s obje strane oko obala najjednostavnije, sa kolom na vreteno posagragjene i slabo natkriveno dvomlatne drvene stupe, u kojima voda okreće kolo dan i noć i bez svake žurbe podiže i spušta naizmjence čas jednu čas drugu mlationicu (klunu) i njezinim potkovanim maljem (kvakom) u košu ukopanom dibetu (stublini- cilindru) u prah tuče ruj i šišku, kojima se uz kreč očinjaju kože. Pred svakom je stupom, radi svraćanja veće količine vode pod kolo, na nekoliko metara dugački jaz (svračalica).

Uz obale u vodi fojničkijeh rukava stoje oko pristupačnijeh mjesta u zemlju zabijeni koci privezači, koji o ličini ili špagu (konopcu) drže privezane denjke (sveske) kože, što se u vodi kiseli. Na svakome ima nišanom obiljženo čiji je.

Ljeti i na suhu vremenu tabaci obavljaju često sav svoj posao i na otoku pokraj stupa. Za taj služi im: Tabački ogromni kotao (kazan) od 250-300 litara, pušeći se na ognjištu, tabačka kaca (badanj) u kojoj se nalaze tople mješavine, hambašča duboko (hrastovo korito) za kiseljenje i gazanje (koža, tekne, malo korito), u kom se gasi kreč i iz njega kreče kože, devera (kefa od konjske ili govegje repne dlake) kojom se kreči koža, kablovi (drvene posudice) za preljevanje i grabljenje mješavine i vode, demir (nadjeljač) i to oštri - kojim se bikčazi (struže) mesina sa koža, i tup i- kojim setezi (gladi) učinjena koža, daska na kojoj čisti koža, drveni ljevak (hrg), kroz koji saljevanje mješavine i voda u sašivene kože, hrpe iščijana lika sa kojim iz čavaldusa (dugačke igle) sašivaju kožu.

Od kože je tu: 1. Ćusela (krupna) sašivena i nesašivena, okrečena i neokrečena, očišćena i neočišćena. 2. Sahtijan (kozljevina). 3. Mješina (ovčetina). Na hrpama nalazi se sastrugana sa koža dlaka, vuna i kostrijet sve razvrstano u četiri vrste i to: 1. Arandija (harandija, konjska i govegja dlaka i najkraća vuna i kostrijet). 2. Karavlak, polovična dužina vune kostrijeti. 3. Grožgjanuša, prekopolovična dužina vune i kostrijeti. 4. Postrmaluk, potpuna dužina vune i kostrijeti.

Na hrpi su još repovi, mesina (koja se sa koža sastruže), pača (odrezane noge) i kreč. O topolama stoje učinjene kože za sušenje. Prilikom povodnja ukloni se sa otoka za vremena sve što bi moglo otplivati, a dijelovi stupe povežu se za topole. Ovakom poplavom temeljito se tabački otok. Od zgrada spominjemo " tabačku esnafsku kavu" (kahvu) koja služi svima "tabacima" za odmora uz fildžan kave (kave), pa još kao stražarnica nad svom tabhanom, kao radionica opanaka i kao obično skupljalište kupaca i prodavača.

Za tabačkom esnafskom kahvom stoji: "teknetluk" (koritnjak), gdje su smještena nepokretna uska, dugačka hrastova tekneta (korita) sa dvostrukim drvenim pritiskom, u kojima se zimi i ljeti napunjavaju kože ćusele rujinom i drže pod kamenom. Na cesti i praznom prostoru pored esnafske kave (kahve) jeste tabačko tržište, gdje sakupljaju tovari sa kožom, rujem, šiškom, drvima i.t.d.

Preko od esnafske kahve, pravo uz potok Kraljevac pruža se izmegju zdrada tabačka radionica. To je dosta mračna ulica pod trijemovima – "krečakluk", kroz koji brzi potok odnosi tabačke otpatke i nečistoće ispod ceste u Fojnicu.

Slika: Izrazita sličnot, Kraljevački potok i Gabrovo Bugarska Tabačke radionice su na jedan ili dva boja, t.j. prizemni ozidani i gornji napravljen od drveta. Na gornjem boju je unaokolo napravljen trijem za vješanje i sušenje koža, gdje se vjetre. Taj boj zove se "udžera", (hudžera).

Prizemne bojeve sačinjavju: podrumi, magaze, gazane, krečluci i.t.d. Pored ovim je do vode oširoki, kamenom pokaldrmljeni trijem, gdje se nalaze u redu iste one stvari, koje su i na tabačkom otoku spomenute. U istoj suri (redu) u kojem se nalazi esnafska kahva, stoji i tabačka džamija uz jedno gorostasno staro drvo. U noći slabo se radi o tabačluku. Rad otpočinje uvjek u "sabah" (zorom) a svršava "akšamom" (zapadom sunca, zalaskom). Zemljište (milčevi) na lijevoj obali Fojnice, gdje se nalazi "tabahana" jest većinom vakufski (tabačke džamije), a i privatno. Zgrade pak takodjer su nešto vakufske (tabačke džamije), a i nešto privatne. Stupe i druge tabačke sprave i stvari jesu vlasništvo privatno , t.j. pojedinaca ili njih više u društvu. Tabački esnaf (društvo) sastoji se od tabačkijeh pravijeh članova sa testirom (atest, diploma), (sposobnicom za tabačluk, stručni ispit). To su Ahija (upravitelj) koji upravlja, rukovodi i nadzire sav rad i život tabačkog esnafa, age (vlasnici, trgovci, robe i tabačkog posjeda), koji imadu po jednog ili više iščija (majstora), iščije (majstori), koji svoju ili pod plaću aginsku robu izragjuju. Uz ovo su još bez testira šegrti, koji se uz malu zaradu naučavaju kod iščije tabačluku, i irgati (nadničari), koji nadničare u tabačkom poslu uz neznatnu zaradu od četiri groša (64 helera) na više.

Ahija, age i iščije sačinjavju pravo (upravno) tijelo tabačkog esnafa, a ostali ne, dok ne postignu testir. Testirom postaje od šegrta majstor (iščija), ako se javno pred ahijom, agama i drugim odabranim iščijama posvjedoči, da je potpunu nauku za tabački zanat postigao, a pri tom je pošten i vrijedan. Za testir dobije novoproizvedeni iščija od svog iščije klupu za čišćenje kože, demir i na komadu kože urezan njegov vlastiti nišan (obilježje, oznaka) za kože, kojima se smije samo njegova koža ubuduće obilježavati i koji mora čitav esnaf poznavati i za njega uvažavati.

Slika: Tabakhana (jedna od radionica) izložene u muzeju, je replika radionici Ivan Ivanov Golosmanov sagrađen oko 1865 - 1870 g. Gabrovo Bugarska

Tabački se testir po staromu načinu podjeljuje društveno i javno dovom i gozbom od novoproizvedenog iščije (majstor). Nu danas biva to i bez gozbe, samo pred iščijom (majstor), a moguće još i uz ahiju. Ahiju izmegju sebe postavljaju tabačke age i iščije. Vlasti (ovlasti) današnjih ahija u tabačkom životu mnogo se razlikuje od vlasti (ovlasti) starog vremena, a i dužnost im je sada jednostavnija i lakša, jer pojedinac kao aga i iščija vodi svaki sam brigu o svom radu i imetku.

Tabački život u Visokom oživljuje i druge zanate, i to prvo one koji se bave kožom: kao obućarstvo (pravljenje opanaka, firala, čizama i nanula), saračluk (kajiši, bensilaji, (bensilah), pasovi, bisage, sedla, šarpelji, čante, uzde, ezengije i.t.d.) te čurčiluk, se bavi krznom. Ovim zanatima zanimaju se u Visokom, što po radionicama, što po privatnim kućama oko 60% od svega muslimanskog i 0.5% pravoslavnog stanovništva. Ističe se, da se u samom obućarstvu u Visokom godišnje prave svega oko osam sto hiljadi pari (800.000), a samijeh opanaka oko šesto hiljadi pari (600.000) proizvede. Djeca i žene bave se u ovom zanatu prepletanjem i pulanjem ( kićenjem) nekijeh dijelova obuće.

Naprotiv sve radnje od tabačke dlake, vune i kostrijeti, kao tkanja, pletiva i veziva i.t.d. t.j. proizvodnje visočkijeh ćebeta na hiljade komada, pa ćilimova, ponjava, sukna, pokrovaca, podmetaka, šega, toraba, vreća, zobnica, gjebri (kesa koja visi o sedlu za nošenje kišobrana, ćibuka i štapova), kolana, ogrtača, čarapa itd. Zanimaju oko 60% od svega pravoslavnog i o.5 % od muslimanskog žiteljstva. I u ovom zanatu su djeca zaposlena osobito u ćebedžiluku. Nožari prave od rogova drške i kore za noževe. Tabaci pak iz pača i mesine izvaruju mast i tutkal. Otreseni kreč sa koža upotrebljava se naboje podova i mazanje duvareva (zidova). Sva ova visočka roba na glasu je u Bosni, a i sam se zanat u velike cijeni. Tabačke pare su "najhalalnije" (najsrećnije , oslobogjene svih zala) i ljudi čvrsto vjeruju, da je tabačka radnja zdrava, jer se bavi krečem, rujem, metvicom - kojima se koža od truleži liječi i čuva, pa da zato i boleštine, kao kuga, kolera u blizini tabaka ne mogu zaraziti.

Kako već dugo postoji tabačka naseobina u Visokom pravo se ne znati, ali biće, da sigurno stoji stoljeća i stoljeća. Moguće da se je zbog nje stara varoš Visoko sa prvobitnog svoga mjesta, sa stanovima sa "visa" (brijega, Podvisoki) postepeno malo pomalo spuštala za tabačkim radom i okupila u blizini današnje tabahane. Po predanju ne zna se, da li su dotični stanovnici prije osmanlijske vlade u Bosni, u Visokom tjerali tabačluk, nu pripovijeda se, da se je u istinu za prvo vrijeme osmanlijske vladavine tabačluk u Visokom obično vodio po privatnim kućama, a da su im stupe bile samo na rijeci Fojnici, te da se je zbog zdravstvenih razloga prenio cijeli tabački zanat odredbom vlasti od stanova na samo k vodi gdje se je u društvu sav tabački posao morao voditi.

Veli se, da je iz najprvog vremena, kad se tabačko društvo odredbom osmanlijske vlasti radom sjedinilo u današnjoj tabahani, dobilo svoje današnje ime: "tabački esnaf" i da su tada ondašnji zanatnici morali megju sobom kao društveno tijelo ustrojiti i neki društveni red, koji je osmanlijska vlada fermenom potvrgivala, a da je sama vlada češće po svome za to određenome osmanlijskom činovniku iz Carigrada pregledala tabačke esnafe.

Glavni, fermanom provigjeni nadzor nad tabačkim esnafom vodio je "ahija". U obitelji Ahića u Visokom još se danas čuva jedan taki ferman i dva tuga t.j. metalne jabuke iz kojih vise pramenovi konjske dlake, koja je vrijedila kao društveni barjak. Dužnost ahije bila je paziti na dobru učinu kože, dogovorno s agama odregjivati i utvrgjivati cijenu koža, kao i stvari, koje su tabačkom zanatu potrebne, paziti i držati mir i red i voditi brigu o sigurnosti tabačkog posjeda, pa i izricati i provagjati pravdu u tabačkom osoblju, u koliko je to zasjecalo u tabačko esnafsko društvo. U njegov djelokrug takogjer spadalo osposobljavanje koga tabačkog šegrta za iščiju (majstora). Ovo je činjeno potpunom esnafskom svečanošću, u prisutnosti dotičnijeh esnafskijeh aga, iščija i ahija a katkada i u prisustvu osmanlijskog činovnika, kojom su je prilikom uz dovu novom osposobljeniku svećano uručivao od njegova majstora "testir" t.j. klupa, na kojoj se kože čiste, demir kojim se to radi i od ahije na komadiću kože urezan nišan (obilježje, znak) za njega, kojim se znakom smije samo njegova koža označiti. Od tog časa smatrao bi se osposobljenik potpunim pravim članom, sa svim pravima tabačkog esnafa. Ne zna se, je li ili nije li tabački esnaf u Visokom imao pisana kakva društvena pravila, ili se je taj posao rukovao samo osmanlijskom vlasti i fermanom preko ahije, nu istina je, da su velikom strogošću bdjeli i ahija i vlasti nad životom ovog esnafa.

Stanko Ljubičić

Priredio Čakić Goran

Literatura: -Časopis Nada 1901.g. Ahić Tarik -Gabrovo Bugarska, kožarstvo

Goran Čakić *Opus "Goranov Sokak"*

Apsurdi "novi naučni prilog".

Piše: Goran Čakić

"Jasno je meni sve to što pišeš. Jasno mi je i da takav pristup nije poticajan za stručni dio javnosti i da tako odbijaju stručne ljude od sebe, a oni im trebaju. Donekle mi je jasno i zašto tako rade, ne slažem se s takvim pristupom, ali nemam ni sve informacije kao ti da bih mogla suditi",

napisa moja prijateljica i ja se onda odlučih da iskreno napišem da prilog nije nikakav novi naučni prilog nego pokušaj autora da kaže neistinu svojoj savjesti.

ŠEST RADIOKARBONSKIH ANALIZA ODREDILO STAROST PODZEMNOG LABIRINTA "RAVNE" U VISOKOM

26.01.2010

U svom novom naučnom prilogu, osnivač neprofitne Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca", registrirane za arheološka istraživanja, dr. Semir Osmanagić analizira starost podzemnog labirinta u Visokom.

ANALIZA - ANALIZE

Postoji jedna jedina pohvala koja prizilazi iz najnovijeg "naučnog" priloga, a to je, pohvala Osmanagiću (junioru) što (on) nije pisao ovakvu "domaću zadaću"? Očito su zato zaduženi drugi, jer junior Osmanagić ne bi ovako naivno započeo naučni prilog, a još naivnije ga završio.

Svi koji su bili od početka upućeni u aktivnosti projekta AP-BPS, svjesni su da im je postalo smiješno čitati radove koji imaju samo jednu svrhu: odgovor "nekome" ko je napisao dobronamjerne primjedbe, a s kojime se autor ne slaže, čime dokazuje da se je uhvatio svakako na udicu. Na zaključak ukazuje nekoliko objavljenih priloga o navedenoj materiji kojom se pokušava baviti autor, te je tim i čudnije da se autor "naivno" samovoljno uvaljuje u oblast o kojoj očito nema nikakvih saznanja. Znajući za roditeljsku ljubav-svakog od nas, ipak čudi "produžena" ljubav prema bližnjima, (naravno, ovo prirodno pravilo važi dok su djeca malodobna i nisu samostalna, što nije primjenljivo u ovom slučaju), pa nam nekako ovakvi stereotipi već idu na nerve.

Pogrešno dobiveno i zloupotrebljeno pravo na osnovu otužne – "Registracije o pravima na arheološko istraživanje", samo je ukazalo na niz pogrešnih zaključaka osoba... koje nikada ništa nisu istraživale nego su, manipulisale tuđim istraživanjima i zaključcima, prijavljujući ih kao... osnovu svojih zaključaka. Da zločin nad stvarnom naukom bude još veći, tendenciozno su zloupotrijebili dijelove veoma kvalitetno urađenih analize navedenih svjetskih laboratorija. Primjena rezultata analiza je namjerno pogrešno interpretirana i uklopljena s tezama koje nemaju nikakvog smisla.

Ako se više i ne čudimo navedenim manipulatorima, začuđuje da – naučnici iz laboratorija pristaju na ovakve kombinacije koje mogu samo štetiti njihovom ugledu u svijetu!? Ili ,ili... jednostavno nemaju pojma kako im se i za šta dobiveni rezultati i njihovi izvještaji... koriste?! Istina, ako su naplatili uslugu (u svijetu slabo što ima... besplatno), tada uvijek imaju opravdanje:

"analize su stručno urađene, bez ikakve namjere za... zloupotrebom rezultata!"

Kako god bilo, žalosno je sve to... jer smo već čitali dobre osvrte na paleolitska i neolitska naselja u dolini rijeka Bosne i Fojnice:

• njihovoj vezi sa svetilištima na Visočici i Četnici, Milama, Caparištu, Podama Bedemi i.t.d.;

• o kultu Boga Mitre;

• o Ilirima, Grcima i Rimu i nakon toga čitati ovakve bezimene i malokrvne sadržaje!?

I šta onda reći- ništa, treba samo misliti bez tutora nad glavom?

Jedan podzemni labirint u Visokom, tri evropske Laboratorije, četiri drevne kulture i šest uzoraka organskog materijala.

Da nije spomenuto četiri drevne kulture moglo bi se i prihvatiti. Ovako, nema smisla.

ŠEST RADIOKARBONSKIH ANALIZA ODREDILO STAROST PODZEMNOG LABIRINTA "RAVNE" U VISOKOM

Fondacija je 2005 otkrila da se ispod piramida u Visokom nalazi podzemna mreža tunelskih prolaza i prostorija. Nekoliko stotina metara tunelskog pravca koji vodi ka Bosanskoj piramidi Sunca je očišćeno i podgrađeno za posjete desetine hiljada turista u periodu 2005-2010.

Kako to izgleda kad autor kaže: "Stručni tim je uradio, otkrio, analizirao?" Fondacija APBPS nikada nije otkrila niti jedan podzemni tunel ispod Visočice ili bilo gdje! Prezentirane su samo neke tamne sjene- u formi krivih (Satelitski snimci, dostavljeni od bivših člana Fondacije- Dr. A. Smailbegovića) koji ničim i nikad nisu potvrđeni. Postojao je samo jedan stari tunel, rudnik, nedaleko od potoka i njiva Zlatarina o kom je nauka ostala skromna nije, u dužini od 141 m. sa tendencijom daljnjeg pružanja prema- sjeveru i istoku i manje dionice prema jugu. Iz dionice orjentisane prema sjeveru, sa 30 i 131 metra, godine 1964 je bila kaptirana i odvedena izvorska voda za potrebe izgradnje novih objekata KTK i Viteksa,  iz "tunela" tada prolaznog samo u puzeći. Danas je isti- proširen i "dotjeran" kako bi se posjetioci mogli kretati, čime je originalnost tunela u potpunosti uništena, za razliku od radnika na izgradnji vodovoda koji su tunel u potpunosti sačuvali u prirodnom obliku.

Veliki broj Visočana je u svom životu bar jednom ulazio u tunel tražeći istinitost legendi o bjegstvu kralja i kraljice, pa kako onda reći (sebi pripisati) otkrivanje onoga za što se znalo od kad je svijeta i vijeka!?

Tunel KTK, nikada nije postojao kao tunel. Radi se o podzemnom skladištu Visočkih kožara - porodice Čabaravdić. Napominjem da se termin: kompleks podzemnih tunela izbaci iz daljnje upotrebe! Jednostavno, ne postoji! Tunel Ravne ide na sjever. Znači, suprotno od Visočice. Mijenjajući pravac, vraća se ka jugu - praveći "petlju" i onda produžava... prema istoku. Ali, nikako prema Visočici koja je udaljena 2410 m prema jugu. (Tamo će se doći jednom - u mašti nekoga, ali nikada - u realnosti, jer treba... proći dolinu a bogme i "prošetati" poljem niže nadmorske visine od lokaliteta Ravni ispred brda Križ, pa onda... uz Poljanice).

Ako je arheolog Andrew vratio kompas, onda je lahko provjeri kud tunel ide?

Slika: Karta tunela kojoj je dodato prošlogodišnje iskapanje u čiju tačnost nisam siguran.

U podnožju zidova tunela su otkriveni organski materijali, a u bočnim prolazima stalaktiti i stalagmiti čija se starost može odrediti radiokarbonskim metodama. Šest uzoraka je poslano u tri vodeće evropske laboratorije u Švedskoj, Njemačkoj i Poljskoj.

Mala ispravka.

Stalaktiti su otkriveni na visini 160 cm od podnice, i to u zoni koju presijeca tzv. prelom konglomeratne "grede" na udaljenosti 35 metara od ulaza. U navedeno se svako može uvjeriti ako ode tamo i na miru, bez prezentacije (sugestije), pogleda i samostalno donese zaključak. "Stalagmiti" su pronađeni na udaljenosti od 16,80 m od ulaza, (desni bočni krak) na 1,70 m od podnice. Nađeni pločasti materijal, ne može se baš nazvati stalaktitom, jer potiče od sedimentacije na dnu jezerca (P= 3-4 m2 i dubine desetak centimetara stajaće vode). Očito je autor zaboravio ili... nikad nije ni znao, da se prilično lijepe stalaktitske "draperije" nalaze na prolazu ispod "konglomeratne grede" gdje je danas dozidan "impozantni" suhozid ispred "arheo-bukvar" monolita.

Mreža podzemnih tunela je napravljena u konglomeratnim slojevima koji su se taložili desetinama hiljada godina. U zidu konglomerata je 2007 pronađen komad drveta dimenzija 35x18x12 cm. Jednom uzorku je određena starost na Odjeljenju radioizotopa Instituta za fiziku Šleskog univerziteta u Gliwicama (Poljska). Načelnica Odjeljenja dr. Anna Pazdur je potpisala Izvještaj u kome je procjenjena starost od 34.000 godina (+/- 1.500 godina). Dr. Pazdur je objavila ovu vijest na pres konferenciji tokom Prve međunarodne naučne konferencije o Bosanskoj dolini piramida u augustu 2008. Drugi uzorak istog drveta je analiziran na Leibnitz Laboratoriji za radiometrijsko datiranje i istrazivanje stabilnih izotopa na Christian-Albrecht Univerzitetu u njemackom Kielu i procjenjena je starost od 30.600 godina (+540 / - 510 godina).

Sloj šljunka na lokalitetu Ravne je debeo izmedju 1,oo - 22,5 metara. Tunel se nalazi na izlomljenoj plohi lapora manje tvrdoće koja padinski naginje ka SZ-u. 20-35 cm sadašnje šljunčane podnice iznad lapora kroz koji se drenira voda visine nivoa 20 cm u ljetnom periodu, vjerovatno predstavlja ostatak nekada veoma jakog vodotoka na što ukazuju profili šljunkovitih profila unutar podzemlja i većem broju izlaznih otvora (mogu se naći u okolini tunela) o kojim ne govori autor.

U svakom slučaju je potrebno pomoći autoru analize, ili ga uputiti, da u narednom javljanju mnogo ne govori o svojim pretpostavkama kao činjenicama kad već dosta toga ne želi da zapazi! Da bi se formirao šljunak i oblaci, potrebno je kotrljanje (transport) kamena sa udaljenosti od max. 60 kilometara i taloženje na lokalitetu Ravne, tj.transport-slivom vraničkog štita rijekom Gvožđankom, a potom Fojnicom i njenim pritokama.

Na taj način je određen početak procesa stvaranja konglomerata na više od 30.000 godina. Pošto su ispod konglomearata pronađeni megalitni blokovi pješčara, koji su doneseni na ovu lokaciju, logično je bilo zaključiti da prva kultura u ovom području datira iz paleolitskog perioda. To se u potpunosti poklapa s novim rezultatima antropološke genetike koji prvi imigracijski val homo sapiensa prema balkanskom tlu smještaju u period od 30.000 - 35.000 godina u prošlost.

Odlično, jedan dio zaključaka je vrijedan pohvale!

Sloj šljunka je star 30.000-35.000 prema analizi nađenog drvetu, ali na osnovu okamina drveta nađenih prilikom čišćenja tunela, starost naslaga šljunka bezglavo nestaje u vremenu od preko milion godina. Može li se onda prihvatiti starost koja odgovara paleolitu i ugraditi u idejnu osnovu teze o porijeklu i starosti tunela, a druge podatke prešutjeti jer ne odgovaraju zacrtanoj tezi? Kakve veze onda ima tunel, kad se samo spominje "starost" na osnovu jednog nalaza, a mnogi ne spominju?

Slika: Uzorci okamina crnogoričnog drveta, vjerovatno bora, abrazivno obrađeni kotrljanjem u struji pijeska i šljunka stari preko milion godina i sigurno ne potiču sa lokaliteta Ravni.

Dobro, možda će biti jasno šta je trebalo da čitalac zaključi kada pročita dolje navedeni blog, ako ne postoji nikakva uzajamna veza izmedju naplavine šljunka i tunela, ostatka nekadašnjih podzemnih vodotoka u ovom slučaju, drenažnih vodotoka, kroz debele slojeve šljunka.

Moguće da je autor pročitao nešto na ovom blogu, ali u potpunosti nije shvatio suštinu.

Vidi: archaeology.blog

Autor je najavio, a onda se i osvrnuo na pješčarske megalite u šljnku tunela donoseći niz pogrešnih zaključaka, tvrdeći, da su megaliti ušli u tunel uz pomoć "homo transportikusa".

Megalitni blokovi pješčara su erektički monoliti koji su putovali u šljunku po kliznoj laporovitoj padini, mnogo sporije od toka šljunka, tako da je njihov obrađeni oblik nastao abrazijom šljunkovitog materijala, a pukotine (opet pogrešan zaključak) zato što ih je čovjek, iz tamo neke civilizacije, stavljao na križanje vodotoka. Što bi to radio i danas kad je nivo vode na padini 20 cm. A kamo li onda kad je prostorom tekla velika količina vode i slivala se u Bosnu na lokalitetu Dubočac. Postoji nekoliko monolita koji potvrđuju svoje porijeklo i oblik bokova i ostatka, teksturirane („ripple- marks“) površine kao uostalom jedan manji dio generalnog sloja pješčara Visočke doline, koji se susreće u Vratnici na Plješevici, iza crkve na lokalitetu Klisa, podnožje Visočice, koji govore o burnoj tercijarnoj aktivnosti izdizanja i ulančavanja planinskih vijenaca iz kojih su isplivavali monoliti i klizali niz padine antiklinalnih masiva. Sloj teksturiranih pješčara može se naći u sadašnjem koritu Bosne i ne razlikuje se apsolutno ništa od tunelskih – monolita jer je suštinski dio iste bazne površine, porijekla i starosti.

Slijedeća serija analiziranih materijala pronađena je u bočnim prolazima. Riječ je o stalagmitima i stalaktitima. Oni su nastali u već postojećim tunelima. Nakon nestanka graditelja tunela pojedine sekcije podzemnih prolaza su kolapsirale. U tim obrušenim dijelovima nastajali su stalaktiti i stalagmiti.

Slika: Izgled pješčara ripple marks površine iz rijeke Bosne koji predstavlja generalni sloj nekadašnje osnovne doline pješčara rijeka Bosne i Fojnice.

Jedino tačno do sada nađeno u analizama, ali nema nikakve veze sa tvrdnjom o djelovanju čovjeka u šljunku, te je stoga, pokušaj vezanja tunela sa ljudskom aktivnošću - bespredmetan i smiješan!

Uzorak stalagmita iz prvog bočnog prolaza, na udaljenosti od 25 metara od ulaza, je procjenjene starosti od 5.080 godina (+/- 75 godina) u Institutu za fiziku Šleskog univerziteta u Gliwicama, dok je uzorak stalaktita pokazao starost od 3.560 godina (+/- 65 godina). Tako je određena minimalna starost tunela: više od 5.000 godina! Stalagmiti su se mogli stvarati samo u postojećim šupljinama, odnosno prolazima. Na ovaj način tunelski kompleks u Visokom daleko premašuje po starosti ostale kulture na tlu BiH iz prošlosti: i srednjevjekovnu bosansku državu (900 godina), i antički Rim (2.000 godina), antičku Grčku (2.500 godina), Ilirska plemena (2.800 godina) i Butmirsku kulturu (4.600 godina). Stoga predstavlja sasvm novo i senzacionalno otkriće u globalnim razmjerama.

Senzacije nema!

Dobro je da su navedeni prezentirani podaci potkrijepljeni opštim materijalnim dokazima jer se onda može doći do zaključka da senzacionalizam ne može biti okarakterisan globalnim razmjerima. Stalaktiti, u stvari - rudimentarni izdanci, a stalagmiti - ravne ploče nastale taloženjem bijelog neprozirnog kvarcita i nemaju nikakve veze sa civilizacijama. Naime, šljunku nije nikakvo čudo naći nešto tako.

Takvih rupa ima u zemlji koliko hoćete. Tzv. paleolitska civilizacija tretiranog autora, nadasve "napredna", osta jedina koja je pravila piramide: bez alata, bez tehnike, ne ostavivši tragove kostiju, a kamo li komada "pite".

Sve je sakriveno kako se neko ne bi ko dosjetio upitati: "a kad je i gdje postojala"?

Veoma je smiješno manipulisati podacima o paleolitu! Ima nešto objašnjeno u navedenom blogu, pa je nedopustivo davati sebi pravo i prostor za improvizacije navedene od autora u narednom dijelu analize.

K'o... biva: autor bi nešto kaz'o ali ga je stid. E, dobro je što nije nastavio!

Pronađeni su i dokazi za postojanje treće kulture. Njihovi pripadnici su zatvorili sve tunelske prolaze i ispunili ih rječnim šljunkovitim materijalom. Na svakoj raskrsnici su napravili zidove koji su sastavljeni od riječnih oblutaka. Prethodno su sistematski očistili sve tunelske prolaze i prostorije od alata, kostiju i ostalih arheoloških artifikata koji su pripadali graditeljima tunela.

Ima jedna riječ (artifakat) koja mi govori da navedeni tekst nije iz pera potpisanog autora. Ako jeste, onda je to opasno za mnogo šta.

U podnožju zidova tunela tim Fondacije je pronašao ostatke vatrišta. Uzorci organskog materijala su poslani na radiokarbonsku analizu u Švedsku i Poljsku. Laboratorija za ispitivanje starosti Univerziteta u Upsali (The Angstrom Laboratory) utvrdila je da je organski uzorak pronađen u avgustu 2009. na udaljenosti 180 metara od ulaza star 3.091 godinu (+/- 111 godina).

Navedeno treba shvatiti kao prihvatljive rezultate istraživanja, a same zaključke, pogrešnim!

Zna se da je organska materija ili dolazila sa naplavinom šljunka ili ulazila spolja, ali i konstatovati da - veza života i mjesta nalaza - nemaju neke karakteristične veze i ne dokazuju uzajamnost nalaza i djela ljudskih ruku u šljunku, ne konglomeratu, što autor često koristi. Postoje mjestimično, prilično, tvrde dionice po koje predstavljaju šljunkoviti konglomerat vezan kalcijevim karbonatom, prije svega lokalnog karaktera i nisu generalna karakteristika terena da bi se nazivao zajedničkim imenom konglomerat, nego se generalno radi o veoma kvalitetnom šljunku.

Jedini uzorak je "vatrište" (kako ga nazva), koje je ušlo spolja... nošeno šljunkom. To je opet doktore, neolit i govori o životu, negdje, na površini... Ravni. U protivnom bi nalaz predstavljao paleolitsku-neolitsku strukturu boravišta većih dimenzija na većoj površini, što nije slučaj u navedenom primjeru.

Paleolitski ljudi su bili već toliko pametni da svoja staništa ne bi nikada gradili na šljunčanim naplavinama.

Testiranja drugog uzorka pronađenog u ljeto 2008 su obavljena AMS (Accelerator Mass Spectrometry) metodom na Institutu za fiziku Šleskog Univerziteta u Gliwicama. Tokom AMS datiranja istraživaci putem spektometra broje sve C14 atome za razliku od klasičnih metoda koje broje samo C14 atome koji su u stanju raspada. Stoga je AMS metoda preciznija, ali i skuplja. Obavljeno istraživanje u ovom uglednom poljskom laboratoriju je pokazalo da je riječ o organskom materijalu starom 4.610 godina (+/- 35 godina).

Ko kaže da ne treba vjerovati naučnim, visokosofisticiranim metodima analize, ali je potrebno napomenuti autoru da zaključke nije dopustivo donositi miješajući materijalno dokazano sa onim što se izvlači iz sopstvene mašte, jer ovako zaključci izgledaju kao:

"Kad bi bilo, dobro bi bilo"?

Na ovaj način smo došli do zaključka da su podzemne tunele u Visokom povremeno posjećivali i pripadnici neolitske kulture u razdoblju između 3.000-4.600 godina.

Prema tome šest radiokarbonskih datiranja potvrđuju da su na teritoriji središnje Bosne i Hercegovine svog traga ostavile barem četiri kulture:

• (1) Najstarija, paleolitska kultura koja je prenosila megalitne blokove i postavljala ih iznad podzemnih vodenih tokova, starija od 30.000 godina;

• (2) Graditelji piramida i tunelskog kompleksa, ujedno i najrazvijenija kultura, starija od 5.000 godina, a znatno mlađa od 30.000 godina;

• (3) Kultura koja je zatvarala tunelske prolaze, sposobna da prenosi velike količine materijala, mlađa od 5.000 godina;

• (4) Povremeni neolitski korisnici ulaznog dijela tunelskog kompleksa, u periodu 3.000-4.600 daleko u prošlost.

Stručni tim Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" vrlo pažljivo njeguje multidisciplinarnost i naučni pristup u projektu istraživanja Bosanske doline piramida. Tokom pet arheoloških sezona (2005-2010) u istraživanju su uključeni najugledniji svjetski naučni instituti, obrazovne institucije i pojedinci-istraživači. S takvom praksom, Fondacija će nastaviti i ubuduće.

Autoru ipak treba sugerisati: da ne griješi, ako ne mora jer se dosta podataka može naći u literaturi. Što će mu ovakvi zaključci kad nemaju nikakvog smisla niti se mogu i čim dokazati. Samo manipulisanje podacima predstavlja najčešće obmanjivanje javnosti. To onda nije slučajna greška nego svjesna radnja koja podliježe ozbiljnim posljedicama.

Bilo bi dobro postaviti pitanje autoru, da li ima još kakvih analiza koje ne objavljuje i zamoliti ga da ne pravi civilizacijski redoslijed kad visoke naučne ustanove potvrđuju starost prirodnih materijala?

Paleolitski i neolitski čovjek je bio... ono... što autor izgleda ne može niti zamisliti. Pa, nisu bili ludi da se krije po memljivim rupetinama u šljunku, već u pećinama, tj. "živoj" stijeni, ali nikad duboko u podzemlju dok su neolitski ljudi imali predivne kuće od pečene zemlje prije gotovo 6.000 godina, i to - prije nove ere. Autoru je trebalo pokazati kako izgledaju nalazi civilizacije i njeni ostaci iz neolita, onda sigurno ne bi ni počinjao ovakav "naučni prilog".

Konstatacija je da autor "vrijeđa" neolićanina, a on je već tada bio "gospodin" za njegovog ranog paleolitliju koji je imao samo paliju, a od jezika jedino uzrigac kad se najede sirova mesa i šumskih bobica.

Slika: Prvi komad organskog materijala pronađen u konglomeratu koji prekriva kamene blokove, a čija je starost procjenjena na više od 30.000 godina.

Slika: Uzorci organskog materijala iz podzemnog labirinta "Ravne" propisno markirani i poslani na radiokarbonske analize u vodeće evropske laboratorije.

 

Slika: Testiranja uzorka organskog materijala iz podzemnog kompleksa "Ravne" u Visokom su obavljena AMS (Accelerator Mass Spectrometry) metodom i pokazala su procjenjenu starost od 4.610 godina (+/- 35 godina).

Slika: Uzorak organskog materijala je iz podzemnog kompleksa “Ravne” poslan u vodeću švedsku laboratoriju za ispitivanje starosti (The Angstrom Laboratory) na Univerzitetu u Upsali. Nakon provedene procedure utvrđivanja starosti ugljikovom metodom rezultat je pokazao starost uzorka od 3.091 godinu (+/- 111 godina).

Slika: Otkrivanje megalita K-2 ispod konglomeratnih nanosa. Prva kultura je starosti više od 30.000 godina i oni su postavljali megalitne blokove na ovim lokacijama.

Slika: Druga kultura su graditelji tunelskog kompleksa i piramida. Starost ove kulture je više od 5.080 godina, a znatno manje od 30.000 godina.

 

Slika: Treća kultura je zatvorila sve tunelske prolaze i očistila ih od arheoloških artifakata prije manje od 5.000 godina.

Nema novih slika, pa nudim autoru onu... koju nije objavio, a ima je.

Autor treba da odgovori valjda u slijedećem javljanju na pitanje:

“Šta se nalazi uvijek iza suhozida i zašto suhozida nema više u nastavku kopanja što se više odmiče od osnovnog tunela?“

Slika: Kakav je ovo profil i kako nastaje, jer je poznato da ga nije Edo napravio, sem malo fasadirao i "pomeo"?

Slika:Neolitski čovjek je koristio dostupne tunelske prolaze 3.000 – 4.600 godina unazad.

Nemoj više!

Sačekaj ljeto i "mrave", možda koji izmisli nešto logičnije iako postoji već danas opravdana sumnja o nemogućnosti bilo kakvog izmišljanja novih postavki!

Bila jednom jedna želja.

Jazuk brate.

Goran Čakić *Opus "Goranov Sokak"*

Hronologija komunalnih događaja

Pogled nad Visoko 1913 god.

Piše: Goran Čakić

Danas imamo asfaltirane sokake, kanalizaciju, vodovod, plin i dosta toga što nam život čini ugodnijim, ali ne uvijek jeftinim. Navikli smo se na blagodeti života pa kad se desi nešto ne predviđeno nismo spremni prihvatiti mogućnost da se bez toga može živjeti.

Jesmo li se ikada upitali kada je i ko učinio da nam život bude ugodan, ali da i razumijemo stepen ugođaja koji koristimo i iza kojeg stoji mnogo napora ljudi koji su učinili da imamo sve što nam treba. Prirodno, nema ih više, ali su ostala njihova djela.

Mnoge stvari se danas rade, mnogo truda i sredstava ulaže, ali moramo biti svjesni da većina današnjih ugođaja nema onu snagu napretka koju su nam ostavili naši djedovi i očevi kao nasljedstvo pa bez ikakvog ustručavanja prihvatimo činjenicu da sve što danas radimo, radimo u interesu sopstvenog ugođaja, ali isto tako kao ostavštinu našim pokoljenjima.

Ne svojatajmo ništa jer sve što imamo samo smo posudili, nikad ne recimo da je nešto naše jer mi samo postojimo u vremenu koje nam daje pravo da nešto koristimo, ali nam diktira i obavezu da unaprijedimo i uljepšamo ono što ostavljamo. Svako vrijeme ima svoje veličine koje moramo poštovati i ne dozvoliti da ih zaboravimo, posebno njihova djela. Pokušajmo onda negdje zapisati i ostaviti zasluge naših predaka, ali recimo sami sebi, "Niko spomenut, niko zaboravljen jedino riječju obilježen".

Život u ovoj čaršiji traje dugo i iza njega stoje oni kojih se niko više i ne sjeća, pa nekako dođe ugodno kad se pročita šta je nekad neko uradio. Vrijednost jeste u traženju, ali je još veća u čitanju, a čitati se može samo ako je napisano, eto zato postoji pismo. Danas imamo mnogo više mogućnosti da ostavimo traga našem postojanju nego juće kad je postojao samo kamen. Stoga budimo pošteni pa objektivno zabilježimo postojanje naših savremenika. Mnogi to ne zaslužuju, ali šta se može i zlo treba zabilježiti. Ovom prilikom nećemo govoriti o ličnostima nego o djelima. Ima jedno mjesto na dnu Podvanja, zove se Brod. Malo ko zna da je to bio gaz preko rijeke Bosne, isto tako, gaz u Luci i na Bucima. Dobro je da se ne sjećamo jer su vozile i "lađe", a Bogami i golih nogu hodilo.

• Zna se da su i prije postojali mostovi, kao pretpostavke, ali prvi zabilježeni je onaj koji je započet 1833 g. na mjestu više sadašnjeg betonskog mosta na Bosni i pušten u upotrebu 1834 g.

• Prva zvanična obrazovna ustanova u Visokom bila je Medresa koja je građena i puštena u javnu upotrebu 1838 g.

•   1856 g. izgrađena crkva Sv. Prokopija ispod Klise.

•  1860.g. izgrađena pravoslavna škola u Visokom

•  1861 g. izgrađen put prema Kiseljaku.

•  1868 g. pušten u promet ponovo obnovljeni most preko rijeke Bosne.

•  1869 g. došli su učitelji u pravoslavnu školu u Visokom.

•  1869 g. puštenu promet zvanični put za Zenicu.

• 1870 g. izašla naredba gradskog načelnika da se ulice redovno čiste, da se tabahana što više približi rijeci Fojnici zbog održavanja higijenskih uslova u čaršiji, da se otvori javna gradska bašča, ulica Jalija podzida i da se kaldrmiše ulica od mosta do tabahane u dužini od 900 aršina, da se izgradi konak i oformi kasa za kreditiranje poljodjelnika.

• 1870 g. otvorena narodna škola Ruždija

• 1882 g. izvršen popis stambenih zgrada i utvrđeno da postoji: 752 kuće,467 kuća na sprat, a   285 prizemnih.

• 1882 g. pušten u promet zvanični put za kreševo i Fojnicu.

• 1882 g. puštena u promet pruga do Sarajeva i izgrađena željeznička stanica.

• 1886 g. otvara se komunalna osnovna škola u Visokom

• 1887 g. izgrađena ,otvorena prva apoteka u Visokom.

• 1889 g. zvanično otvorena osnovna škola, muška i ženska, na Kraljevcu.

• 1895.g. izgrađena i otvorene zgrade Sreza i Suda.

• 1895.g. pušten krak pruge prema Varešu.

• 1896 g. rađeni neki zahvati iznad Klise i naređeno pošumljavanje borovinom.

• 1897 18 maja odobren Statut za grad Visoko.

• 1899. 29 oktobra odobren pravilnik o pazaru (sajmu) i pijacama

• 1900 g. otvorena zgrada Franjevačke gimnazije u Visokom.

• 1901 g. završen i pušten gradski vodovod u Visokom sa rezervoarom na Klisi i kaldrmisana ulica perutačka.

• 1907 g. češki turistički "Vodič kroz Bosnu i Hercegovinu", navodi, da se Visoko (440) m.n.v. nalazi ispod kupastog brda (767) m. na čijem vrhu se nalaze ruševine starog kraljevskog grada. Ima 2909 stanovnika, većinom muslimana. Ima poštu i telefon okruga, ured okruga, žandarmerijsku stanicu, finansisko odjeljenje, običnu školu, pravoslavnu školu 6 mekteba, nižu franjevačku gimnaziju, pravoslavnu i katoličku crkvu, 9 džamija i židovsku Havru. Kožari prerađuju 40.000 ovčijih i kozijih koža, 20.000 goveđih koža i ručno proizvode milion pari opanaka, dosta primitivno, ali dobrog kvaliteta.

• 1911 novembra 24. Jangija. Izgorjelo preko 240 kuća. - 1928.g. konačno završen betonski most preko rijeke Bosne. Radovi počeli.

• 1926 g. nadzorni organ je bio kasniji Akademik ing. Dr. Julije Hahamović

• 1928 g. završena elektrifikacija Visokog.

• 1945 g. gradski NOO oformio službe za komunalne usluge, (Tržno nadzorništvo)

• 1946 g. održan sastanak u vezi gradskog vodovoda.Veliko kašnjenje radova.

• 1947 g. formirano preduzeće za komunalne i zanatske poslove "Grakmus".

• 1952 g. formirana ustanova za komunalne poslove i pijačnu upravu.

• 1963 g. formirano posebno Komunalno preduzeće u Visokom

Može li išta danas da nas zadovolji kao što je naše pretke zadovoljavao svaki detalj i sitnica koji je značio napredak i lakši život za što su se ljudi uvijek borili. Mislim da ne, jer je ritam događanja toliko brz da dosta stvari i ne primjećujemo, ili nekad sve propustimo ne želeći bilo šta zapažati. Prođe autoput od Sarajeva do Kaknja, 43 km i mi smo nezadovoljni jer nije došao do Bosanskog Broda. Imamo previše korisnih stvari koje čine da gubimo svoj identitet, gubimo svoju "slobodu", postajemo mašine vremena koje ne ostavlja prostora zadovoljstvu koje nam je nekada bila nagrada. I mala djeca su stvorila mjerila svoga zadovoljstva koja nas nekada iznenade toliko da pomislimo da su nam djeca starija od nas. Nisu, ali sve brže prihvataju i koriste i svoje zadovoljstvo pretvarajući ga u prolaznost koja učini da poželimo biti bezbrižni. Teško, jer vrijeme suviše brzo teče.

Goran Čakić *Opus "Goranov Sokak"*